Znakovi radikalizacije kod maloljetnika
Teroristički napad je čin nasilja ili prijetnje nasiljem koji ima za cilj da izazove strah,
nesigurnost i haos, obično radi postizanja političkih, ideoloških ili vjerskih ciljeva. U svojoj
suštini, terorizam nije samo fizički napad, već uključuje i psihološki aspekt – teroristi koriste
nasilje kao sredstvo za zastrašivanje šire javnosti ili vlasti, izazivanje društvenih podjela i
skretanje pažnje na svoju ideologiju.
Osnovne karakteristike terorističkog napada
Da bi se određeni čin kvalifikovao kao teroristički, obično mora da zadovolji određene
kriterijume:
1. Nasilje ili prjetnja nasiljem – To može uključivati fizičke napade, uništavanje imovine
ili prijetnje masovnim nasiljem.
2. Politički, ideološki ili vjerski motivi – Teroristički napadi obično imaju specifičan cilj:
npr. promjenu političkog sistema, stvaranje straha zbog religijske mržnje, ili isticanje
određene ideologije.
3. Psihološki uticaj – Teroristički napadi su osmišljeni tako da izazovu strah ne samo kod
direktnih žrtava, već i kod šire javnosti. Napad na jednu osobu ili grupu može biti
usmjeren na zastrašivanje cijelog društva.
4. Pritisak na vladu ili međunarodnu zajednicu – Terorističke grupe često koriste nasilje
kako bi izvršile pritisak na političke institucije ili međunarodne organizacije da postignu
određene ciljeve.
Sinoć je u Bosanskoj Krupi maloljetnik usmrtio jednog policajca, a jedng teško ranio. Ovaj čin je
okarakterisan kao teroristički, a maloljetnik je navodno vrbovan.
Vrbovanje maloljetnika za terorizam je ozbiljan i složen problem koji se često javlja u kontekstu
radikalizacije i manipulacije. Maloljetnici su posebno osjetljivi na takve uticaje zbog svoje
prirodne radoznalosti, želje za pripadanjem i još uvijek nedovoljno razvijenih kritičkih
sposobnosti. Razumjevanje kako dolazi do vrbovanja maloljetnika i prepoznavanje znakova
može biti ključno za prevenciju.
Kako dolazi do vrbovanja?
Proces vrbovanja maloljetnika za terorističke aktivnosti uključuje specifične korake kroz koje
radikalne grupe uspostavljaju kontakt i postepeno privlače mlade ljude:
1. Pristup kroz društvene mreže i internet – Internet, posebno društvene mreže, igra
ključnu ulogu. Radikalne grupe koriste ove platforme kako bi došle do mladih kroz
sadržaje koji se naizgled ne čine opasnim, kao što su diskusije o identitetu, pravdi ili
nepravilnostima u društvu.
2. Prikrivena radikalizacija – Maloljetnicima se često pristupa kroz teme koje privlače
mlade, kao što su osjećaj nepravde, težnja za avanturom ili potraga za identitetom.
Vrbovatelji nude jednostavna rješenja za složene probleme, što privlači mlade koji žele
da se osjećaju moćno ili da “promijene svijet”.
3. Emocionalna manipulacija – Radikalne grupe često koriste emocionalne i psihološke
tehnike manipulacije kako bi maloljetnicima usadile osjećaj dužnosti prema ideologiji
grupe. Uče ih da misle kako će pripadnost grupi riešiti njihove unutrašnje konflikte ili
pružiti ojsećaj pripadanja.
4. Indoktrinacija – Kroz razgovore, video-materijale ili propagandne tekstove, vrbovatelji
postepeno preobraćaju maloljetnika u vjerovanje da je njihovo viđenje svijeta ispravno.
Ideje su predstavljene na način koji se čini logičnim i ispravnim, koristeći slike i priče
koje pobuđuju emocionalnu reakciju.
Faktori koji čine maloljetnike ranjivim
Maloljetnici su posebno osjetljiva grupa, jer prolaze kroz fazu identitetskog formiranja i
samospoznaje. Postoji nekoliko faktora koji ih mogu učiniti podložnim radikalizaciji:
Potreba za pripadanjem – Adolescenti često traže grupu kojoj će pripadati i u kojoj će
naći podršku i razumijevanje.
Nesigurnost ili nisko samopouzdanje – Mladi s osjećajem nesigurnosti mogu biti lako
manipulirani jer traže smjernice i osjećaj vrijednosti.
Izloženost nasilju ili traumatskim iskustvima – Mladi koji su doživjeli nasilje, bilo u
porodici ili kroz društvene konflikte, mogu biti skloniji radikalnim ideologijama koje im
nude osjećaj kontrole i osvetu.
Težak porodični ili društveni kontekst – Mladi koji žive u neuređenim ili konfliktima
obojenim nacionalizmom, često su izloženiji radikalnim idejama.
Kako prepoznati znakove radikalizacije?
Roditelji, nastavnici i zajednica imaju važnu ulogu u prepoznavanju znakova radikalizacije kod
mladih. Neki od tih znakova uključuju:
Promjena u ponašanju i stavovima – Maloljetnik postaje tajnovitiji, pokazuje
ekstremna uvjerenja ili nagle promjene u stavovima prema određenim grupama ili
religijama.
Izolacija od porodice i prijatelja – Može doći do emocionalnog udaljavanja i sve veće
povezanosti s novim, često nepoznatim osobama izvan porodičnog ili školskog kruga.
Povećana upotreba interneta – Maloljetnici koji su pod uticajem radikalizacije često
provode više vremena na internetu, na određenim forumima, društvenim mrežama ili
grupama koje propagiraju ekstremne ideje.
Opravdavanje nasilja – Pokazuje povećanu sklonost da opravdava nasilje kao sredstvo
za postizanje ciljeva, što ranije nije bilo karakteristično.
Prevencija i podrška
Prevencija vrbovanja maloljetnika za terorizam zahtijeva zajednički napor porodice, škole,
zajednice i stručnjaka za mentalno zdravlje:
1. Edukacija – Edukacija roditelja, nastavnika i mladih o tome kako prepoznati znakove
radikalizacije i kako se zaštititi od online manipulacija je ključna.
2. Podrška porodice – Otvorena komunikacija u porodici i podrška roditelja mogu
značajno smanjiti ranjivost mladih.
3. Izgradnja kritičkog mišljenja – Razvijanje sposobnosti kritičkog razmišljanja kod
mladih pomaže im da prepoznaju manipulativne strategije i propagandu.
4. Profesionalna pomoć – Psiholozi, socijalni radnici i drugi stručnjaci za mentalno
zdravlje mogu pomoći u pružanju podrške mladima koji su u riziku.
U slučaju sumnje na radikalizaciju, važno je da roditelji i nastavnici potraže pomoć
profesionalaca, kao što su stručnjaci za mentalno zdravlje i nadležne institucije, kako bi se
obezbijedila pravovremena intervencija i zaštita maloletnika.
Znakovi radikalizacije kod maloljetnika