Svake godine novi početak. A život isti.
Jedna moja klijentica, u januaru ove (2025.) godine, došla je, kako kaže, s istom rečenicom koju
je već ranije govorila drugim terapeutima:
Od ove godine mijenjam sve.
Htjela je novi posao. Bolji brak. Zdravije odnose i više mira.
Imala je spisak odluka. Imala je motivaciju. Imala je osjećaj da sada stvarno mora.
Ali kad smo došle do marta, njen život se vratio u poznato.Posao je i dalje bio isti.
Brak jednako nefunkcionalan, a odnosi jednako iscrpljujući.
I svaki put je mislila da je problem u disciplini. Da “nije dovoljno jaka”. Da “nije istrajala”.
Ali, njen problem nije bio, niti jeste u snazi.
Problem je (bio) u tome odakle je kretala.
Kretala je iz pritiska, ne iz svjesnosti. Iz ideje kakva bi trebala biti, a ne iz onoga gdje zaista jeste.
Željela je promjene, ali se bojala posljedica. Željela je mir, ali je birala poznato.
Željela je novi život, ali nije bila spremna da izgubi stari.
I to je ljudski.
Promjena ne počinje velikom odlukom.
Počinje malim, neugodnim priznanjem:
“Ovako više ne želim.” “Ovo me košta.” “Ovdje ostajem iz straha, ne iz ljubavi.”
Tek kad je prestala sebi obećavati velike stvari, počela je raditi male pomake.
Jedan razgovor. Jednu granicu. Jedno “ne” koje je dugo izbjegavala.
I život se nije promijenio preko noći.
Ali se pomaknuo.
Poruka za ovu godinu:
Ako svake godine krećeš iznova, a ostaješ na istom, možda ne trebaš novu godinu.
Možda trebaš novu iskrenost prema sebi.
Promjena ne dolazi kad se zakuneš da ćeš biti drugačija.
Dolazi kad prestaneš živjeti protiv sebe”.
Svake godine novi početak. A život isti.