Kako sam prestala ugađati svima i naučila reći „ne“
Oduvijek sam znala reći „ne“, jer me roditelji nisu kažnjavali zbog toga.
Kada sam bila dijete, moji roditelji su poštovali moj glas i nisu me tjerali da nešto radim samo zato što „tako treba“. Ako nisam htjela nešto da pojedem, obučem ili uradim, oni su slušali moj razlog i nikada me nisu kaznili zbog toga. To mi je dalo osjećaj sigurnosti u izražavanju sopstvenih želja i granica.
Kada sam shvatila da svijet ne voli „ne“
Onda sam primijetila da svijet ne voli žene koje kažu „ne“. Čak se i kasirka u marketu trzne na moje „ne“, kada joj odgovorim na pitanje da li želim još nešto.
Kako sam odrastala, shvatila sam da se u društvu cijene žene koje su pristupačne, ljubazne i popustljive, dok se one koje jasno postavljaju granice često doživljavaju kao „hladne“ ili „teške“. Na poslu, u prijateljstvima i u ljubavi primijetila sam da se „ne“ često doživljava kao izazov ili uvreda, a ne kao nešto sasvim normalno.
Počela sam više ugađati drugima, a manje sebi.
Kada sam prestala da se pravdam
Iako sam instinktivno znala reći „ne“, često bih ga prećutala da bih izbjegla rasprave, sukobe ili neprijatna pitanja. Govorila bih „da“ kada bih zapravo htjela da kažem „ne” i počela da se ponašam onako kako se od mene očekuje. Ali svaki put kad bih popustila, osjećala bih se umorno, nezadovoljno i frustrirano i, što je najgore, ljutila bih se na sebe.
Prekretnica je bila kada sam shvatila da nisam dužna da objašnjavam svako svoje „ne“.
Osvijestila sam koliko sam vremena i energije trošila na opravdavanje svojih odluka, pokušavajući da objasnim zašto nešto ne želim. Tada sam shvatila da je moje „ne“ dovoljno samo po sebi – bez dodatnih objašnjenja, pravdanja i osjećaja krivice. Ljudi koji me vole i poštuju ne trebaju razloge da bi prihvatili moje granice.
Danas postavljam granice bez krivice
Sada znam da postavljanje granica ne znači da sam bezosjećajna ili sebična, već da poštujem sebe i svoje potrebe. Kada kažem „ne“, više se ne osjećam loše. Naprotiv – osjećam olakšanje i unutrašnju sigurnost. Naučila sam da nisam odgovorna za to kako će se drugi osjećati zbog mojih odluka.
I što je najvažnije, shvatila sam da kad kažem „ne“ drugima, često kažem „da“ sebi.
Kako sam prestala ugađati svima i naučila reći „ne“