Bračna/Partnerska terapija

Bračna/partnerska psihoterapija

U moju sobu za terapiju često dolaze pojedinci ili parovi kojima treba pomoć, a razloga, zbog kojih dolaze, ima mnogo.

Neki dolaze zbog problema jer ne mogu da nađu pravog partnera, ne mogu da zadrže partnera, u dilemi su da li da raskinu, ili neki započinju terapiju jer je su ostavljeni i/ili prevareni. Ukratko, najčešći problemi su:

• Problemi u traženju i nalaženju partnera;
• Problemi kako sačuvati partnera, biti u kvalitnoj vezi;
• Problemi zbog završetka veze.

A zašto nastaju problemi?

• Kada smo zaljubljeni imamo tendencu da precjenjujemo partnerov nivo poštenja – često idealizazujemo partnera;
• Visoko na ljestvici, psihopate su sklonije i uspješnije u pretvaranju da su moralniji nego što stvarno jesu;
• Istraživanja pokazuju da psihopate karakteriše sklonost obmanjivanja, laganja, posjeduju površni šarm kojim lako zavode, iskorištavaju druge zbog seksa;
• Imaju tendencu da manipulišu već u prvom susretu;
  Muškarci su uspešniji u prikrivanju svoje amoralnosti.

Najčešći principi privlačnosti su:

• Princip idealizacije – izbor motivisan osobinama koje uočavamo kod partnera, a koje sami nemamo. Partner je idealizovana slika nas samih;
• Princip reciprociteta – privlačnost rađa privlačnost. Ako se nekoj osobi sviđamo, ta osoba posatje privlačnija za nas;
• Princip sigurnosti – osobe koje nude sigurnost;
• Princip ljepote – jedan od najpouzdanijih faktora privlačnosti. Pokazalo se da je ovaj princip važniji muškarcima. Naučna istraživanja pokazuju da je fizički izgled partnera faktor boj 1.

Koje su najčešće individualne karakteristike koje su bitne za odnoos:

• Imamo one dobre, koje se odnose naš kapacitet za uspješnu komuniikaciju, a to su: fleksibilnost, bezuslovno pprihvatanje sebe i drugih, asertivnost, nezaisnost, privrženost partneru.
• A imamo i one koje podstiču probllemme: sklnost bijesu, zlopamtljivost, (vraćanje na prošle događaje), problemi u nošenju sa stresom, problemmi sa mentalnim zdravljem, iracionalno razmišljanje i uvjerenja.

Najčešće žalbe su na probleme u komunikaciji i nedostatak emocionalne podrške i privrženosti.Partneri često nemaju ista očekivanja od terapije i nisu isti razlozi zbog kojih su potražili pomoć.

Ono što ja radim na prvoj seansi sastoji se od sljedećih koraka:

• Zajedničko intervjuisanje – porodice ili para;
• Individualno intervjuisanje;
• Administracije upitnika i skala;
• Bihejvioralna opservacija porodične/partnerske dinamike i interakcija.

Zajedničko i individualno intervjuisanje imaju za cilj:

• Identifikuju se snage i problemi u individualnom, porodičnom ili partnerskom funkcionisanju;
• Stavlja se aktuelno porodično/partnersko funkcionisanje u kontekst razvojnih faza i promjena;
• Identifikuju se kognitivni, afektivni i bihejvioralni aspekti interakcija koje će se postaviti kao cilj za intervenisanje.

Individualno intervjuisanje obično slijedi nakon jedne ili dvije zajedničke seanse.

Koristi od individualnog intevjuisanja:

• Klijenti lakše izražavaju svoje stavove, brige, želje… (kada su sami sa terapeutom,dobiju se informacije koje su pod manjim dejstvom afekta.)
• Možemo više vremena da posvetimo razumijevanju individue u kontekstu ličnog funkcionisanja i porodičnog, kulturološkog, verskog, socijano-ekonomskog konteksta porijekla porodice.

Iako ih viđam odvojeno, to nije psihoterapija sa diskrecijom. Jasno im dam do znanja da sve što kažu imam pravo da pomenem kada se vidimo zajedno. Ne stavljam se u poziciju čuvara njihovih tajni.

Princip povjerljivosti od strane terapeuta pripada njima kao porodici ili paru, ne pojedincu.

Terapijski savez kao jedan od najvažnijih faktora za uspjeh terapije podrazumijeva:

1. dogovor oko ciljeva
2. dogovor oko metoda i zadataka.

Zbog motivacije i uspješnosti terapije, važno ispitati odmah na početku:

• Zašto su došli sada na terapiju?
• Da li oboje istom mjerom žele da rade na njihovom odnosu?
• Da li oboje žele da učestvuju ili je jedan nagovorio drugog da dođe?
• Ko je bio inicijator?